Brakovi danas sve češće pucaju jer partneri imaju previsoka očekivanja

pročitaj više

Bio sam njen anđeo čuvar!

Objavljeno: 29.06.2014

Za pregled fotogalerije u većoj rezoluciji kliknite ovdje

Ne znam kako da počnem priču, a da odmah ne naiđem na osude. Svjesan sam da ću iz ženske perspektive biti muško kao i
svako drugo, nevjerno. A opet muški dio će me smatrati ‘papučarom’ zbog ove priče. Svejedno, ionako me nije briga.

Imao sam djevojku, moju malu princezu. Od početka naše veze sve je bilo neobično i drugačije od drugih. Upoznali smo se na
čudan način i izgradili smo isti takav odnos. Prije nje, mislio sam da ljubav na prvi pogled ne postoji i da nikada neću izaći iz
pakla u kome sam se tada nalazio. No ona je uspjela dokazati da griješim u tome.

Zaljubio sam se čim sam je ugledao pod sjajem mjeseca.

Izgledala je tako ozbiljno i otmjeno… ma kao da ljubav zaobilazi u širokom luku.

Hladnća iz njenih očiju je mrznula krv u venama. I
Želio sam je, kao nijednu prije. Naše druženje je preraslo u vezu. Neraskidivu, jaku, posebnu… Morao sam da je pazim, da je
čuvam, bila je mnogo mlađa. Radio sam to. Vrlo rado sam preuzeo ulogu njenoga čuvara. A ona se znala odužiti. Itekako da
jeste.

Pružala mi je ljubav i razumijevanje. Pa Bože, niko prije nije tako umio da me nasmije, razveseli i usreći. Dani naše ljubavi bili su
ispunjeni do kraja. Još pamtim njene izraze lica kada se naljuti ili glumi da je ljuta. Priznajem, ponekad bih je namjerno naljutio
da vidim tu slatku facu. Bez obzira na njene godina, bila je zrelija čak i od mene.

One prije nje su me puštale da tonem, da padam. Ona nije, nikada. Pričala mi je često o budućnosti na koju, kako je ona to
kazala, moram misliti bez obzira na sve.

Otvorila mi je oči i probudila u meni želju za uspjehom. Savršenstvo moje, maleno. No, šta sam to uradio?!

Otišao sam jednoga dana. Otišao bez razloga, bez opravdanja! Kajem se, samo moje noći znaju koliko.

Zamijenio sam je drugim, lakim ženama od kojih u zoru ostane samo trag jeftinog parfema na mojoj košulji. Šlušao sam razne
priče. Neki su govorili kako me čeka, neki da je krenula dalje. U oba slučaja me boljelo. Javljao sam se ja njoj. Uglavnom kada
me alkohol uzme pod svoje ili kada doživim neko razočarenje u životu, a nizala su se, nije da nisu. Nije odgovarala na poruke, na
pozive.

A onda bih ja krenuo onim putem koji me vodio pravo u propast. Sve do jednoga dana. Dana kada sam se probudio sa onim
‘starim’ srcem. Ne znam, ne razumijem, ne pitajte. Samo znam da sam to jutro, pola godine kasnije shvatio da sam pogriješio.

Tada sve one noći bez nje izgledale su kao lažni raj. Jutra su bila pravi pakao. Život je postao bezvrijedan. Htio sam da čujem još
jednu priču o njoj, priču u kojoj kažu da me još čeka. Ali to više niko nije govorio. Njene prijateljice su me vjerovatno mrzile, pa su
mi odmah rekle da ne pokušavam. Al’ jesam, ja sam pokušavao. No, moja malena sada zna da zaslužuje bolje.

Moja malena živi novi život u kome me više nema. A volim je, volim više od ičega na svijetu. I ona mene, znam to. Ali prznica mala,
preponosna da to prizna.

Neka, nek’ je ona srećna. Siguran sam da pamti svog Anđela čuvara i da će mu dozvoliti da jednom bez straha i tuge dočeka
njihov datum u mjesecu.